Slikar  

 

Miguel Rio Branco - Biografija

Izložbe umjetnika:

 MIGUEL RIO BRANCO (Miguel da Silva Paranhos do Rio Branco, rođen je 1946. u Las Palmas de Gran Canaria u Španjolskoj. Brazilac. Živi i radi u Ararasu, RJ, Brazil)

Miguel da Silva Paranhos do Rio Branco (1946.) je slikar, fotograf, filmski producent i stvaratelj multimedijskih instalacija koji trenutno živi i radi u Rio de Janeiru. Od početka karijere 1964. puno je radio u Europi i Amerikama, a ima i izložbu u Bernu u Švicarskoj.

1966. upisao se na Institut fotografije u New Yorku, a 1968. u Školu industrijskog dizajna u Rio de Janeiru. 1964. počeo je izlagati slike i fotografije, a od 1972. raditi filmove. Bio je snimatelj i redatelj eksperimentalnih filmova u New Yorku od 1970.-1972. Snimao je i režirao kratke i dugometražne filmove sljedećih devet godina. Paralelno je, prateći svoj fotografski instinkt, izradio radni dokument snažnog poetskog naboja. Uskoro je prepoznat kao jedan od najboljih kolor foto-reportera.

1980-tih, Miguel Rio Branco dobio je međunarodno priznanje za svoje filmove i fotografije u obliku brojnih nagrada, objava i izložbi, poput: velike nagrade Prvog trijenala fotografije Muzeja suvremene umjetnosti u Sao Paulu i Prix Kodak de la Critique Photographique 1982. u Francuskoj, koju je podijelio s još dva fotografa. Njegovi fotografski radovi u proteklih su 20 godina prikazani na nekoliko izložbi, poput izložbi u: Centre George Pompidou u Parizu, na Bijenalu u Sao Paulu 1983.; u Muzeju Stedelijk u Amsterdamu 1989.; u Palazzo Fortuny u Veneciji 1988.; u Burden Gallery, Zaklade Aperture u New Yorku 1986.; u Magnum Gallery u Parizu 1985.; u MASP-u u São Paulu; u galeriji fotografija FUNARTE u Rio de Janeiru 1988.; u Kunstverein u Frankfurtu, u Prospectu 1996.; u Muzeju suvremene umjetnosti u Rio de Janeiru 1996.

Miguel Rio Branco režirao je 14 kratkih i snimio osam dugometražnih filmova. Posljednji uradak kao direktora fotografije mu je film iz 1988. „An avenue called Brazil“ Otavia Bezerre. Svojim radom na filmovima „Living Memory“ Otavia Bezerre i „Abolition“ Zozima Bulbula zaslužio je nagradu za najboljeg filmaša na Brazilskom filmskom festivalu 1988. Režirao je i snimio i sedam eksperimentalnih filmova i dva videa, uključujući "Nothing will bring those who die when they procure should charge me in hell," koji je osvojio nagradu za najbolju kinematografiju na Filmskom Festivalu u Braziliji, te posebnu nagradu žirija i nagradu Međunarodnog udruženja filmskih kritičara na XI. Međunarodnom festivalu dokumentarnih i kratkih filmova u Lillu, Francuska, 1982.

Rio Brancove fotografije objavljene su u raznim časopisima, poput: Sterna, National Geographica, Gea, Apertura, Photo Magazina, Europea, Paseanta. Prvu knjigu Rio Branca, Sudor Dulce Amargo, 1985. objavio je meksički Ekonomski fond za kulturu. Drugu knjigu, naziva Nakta, s pjesmom Louisa Calaferte objavila je 1996. Zaklada za kulturu Curitibe. 1998. objavio je dvije knjige: Miguel Rio Branco, s esejom Davida Levi Straussa, u izdanju Apertura i Silent Book, u izdanju Cosac Naify.

Radovi Miguela Rio Branca nalaze se u javnim i privatnim zbirkama u Europi i Americi, uključujući: Muzej suvremene umjetnosti u Rio de Janeiru, Muzej suvremene umjetnosti u Sao Paulu, Muzej umjetnosti u Sao Paulu, Centre George Pompidou u Parizu, Muzej suvremene umjetnosti u San Franciscu, Muzej Stedelijk u Amsterdamu, Muzej fotografske umjetnosti u San Diegu i Metropolitan Museum u New Yorku.

 
O nama Publikacije Bienale Međunarodni susreti Novosti Izložbe Biografije Kontakt
Sva prava pridržana © Galerija Kula 2009
Galerija kula
Povratak na pocetnu stranicu Pošaljite nam e-mail
English Hrvatski
Miguel Rio Branco

Miguel Rio Branco