Slikar  

 

Mimmo Paladino - Biografija

Izložbe umjetnika:

 MIMMO PALADINO

Biografija

1948. Rođen 18. prosinca u Paduliju, u blizini Beneventa, istočno od Napulja.

1964. Posjećuje Venecijanski bijenale, gdje na njega ostavlja velik dojam rad Roberta Rauschenberga u Američkom paviljonu otkrivajući mu ''stvarnost umjetnosti''.

1968. Završava studije na Liceo artistico di Benevento, te u godini koja slijedi sudjeluje na grupnoj izložbi u Napulju. U ranim radovima koristi se slikama temeljenim na fotografiji, te pokazuje svijest o konceptualnoj umjetnosti: ''…Ono što sam zapravo tražio bile su slike. Zamrznuta umjetnost, stvorena tako hladnim medijem kao što je kamera, ni u kojem slučaju ne dolazi prirodno, a povrh svega, nisam mogao i dalje stvarati umjetnost uz takvu jednosmjernu stazu koja isključuje nove mogućnosti''.
Samostalna izložba u Galeriji Carolina, Portici.

1969. Samostalna izložba u Studiju Oggetto Enza Cannaviella, Caserta.

1973. Započinje kombinirati slike iz mješovitih medija, gradeći složenu ikonografiju, koja uzima u obzir ‘groznu mješavinu poruka iz kultura, koje su neočekivano suprotstavljene i različite iako međusobno pomiješane’

1977. Stvara ključno djelo koje označava pomak prema slikanju različitom od općenito prihvaćene avangardne prakse: ''Uvijek sam o svojim djelima mislio kao o nečem što graniči s rizikom. Čak je i moje prvo slikarsko djelo sa slikom nastalo u trenutku kad je nešto slično bilo apsolutno izvan pojma slikanja; a naslov je bio, nikako slučajno, Tišina, povukao sam se kako bih naslikao sliku''.
U Galeriji Lucio Amelio u Napulju prikazuje veliki mural izrađen tehnikom tempere. Iste godine seli u Milano.

1978. Prvi put posjećuje New York.

1980. Poziva ga napuljski kritičar Achille Bonito Oliva kako bi izlagao na Apertu Venecijanskog bijenala zajedno sa Sandrom Chijom, Francescom Clementeom, Enzom Cucchijem i Nicolom De Marijom.
Objavljivanje knjige-predmeta EN DE RE u suradnji s Bonitom Olivom (Emilio Mazzoli, Modena).
Počinje eksperimentirati s bakrorezom, akvatintom, linorezima i drvorezom.

1981. Sudjeluje u A New Spirit in Painting (Novi duh u slikarstvu) na Royal Academy of Arts, London, velikoj izložbi prikazanoj godine kasnije u Martin-Gropius-Bauu, Berlin, pod nazivom Zeitgeist.
Veliku samostalnu izložbu crteža iz prethodnih pet godina organizira Kunstmuseum, Basel. Izložba se seli u Kestner-Gesellschaft, Hannover, Mannheimer Kunstverein, Mannheim, i Groninger Museum, Groningen, te Paladina lansira kao međunarodnog umjetnika. Radi na prvom od četiri projekta s njujorškim grafičarima Harlan & Weaver.

1982. Sudjeluje na Bijenalu u Sydneyu, te na Documenti 7, Kassel.
                       Stvara svoju prvu skulpturu u bronci, Giardino chiuso.
Odlazi na prvo od brojnih putovanja u Brazil gdje mu živi otac.

1984. Gradi kuću i studio u Paduliju, u blizini Beneventa. Od tog trenutka živi na relaciji Paduli – Milano.
Izlaže pet najnovijih djela u Newport Harbor Museumu kao dio Il Modo Italiano, pregleda suvremene talijanske umjetnosti kojeg je organizirao Institut za suvremenu umjetnost iz Los Angelesa i koji je izlagan na nekoliko mjesta.

1985. Prva retrospektivna izložba održana u Städtische Galerie im Lenbachhausu, München.
Stvara Pietre, prvu od nekoliko nizova stojećih figura izrađenih od bijelog kamena.

1988. Talijanski paviljon na Venecijanskom bijenalu posvećuje ogroman središnji prostor velikom kiparskom djelu koje se sastoji od enigmatskih grafičkih simbola pričvršćenih na zidove i skupine brončanih figura.

1989. Dizajnira Swatch sat proizveden u 100 primjeraka. Ideja nije bila ukrasiti sat već dizajnirati vrijeme. ''Moj Swatch je poput šaljivog vanitasa, poetski simbol industrijski proizvedenog vremena koje prolazi''.

1990. Kazališni direktor Elio De Capitani poziva ga da izradi scenografiju za izvedbu na otvorenom opere La sposa di Messina, prema tragičnoj drami Friedricha Schillera, postavljene u gradiću Gibellina na Siciliji u sklopu festivala Orestiadi. Paladino smišlja ambijent sa skulpturama obasjan mjesečinom koji se sastoji od Zen vrta izrađenog od šljunka oblikovanog grabljama nad kojim dominira 15 metara visoko brdo soli iz kojeg izranjaju pougljenjeni oblici 30 drvenih konja.

1991. Velika izložba otvorena u Pragu, u Belvedereu, kraljevskom dvorcu obnovljenom za tu priliku; na njoj je prikazan ciklus od sedam novih platna inspiriranih poviješću Praga, devet brončanih torza, te radovi na papiru. Skulptura posrnulog konja izložena na obližnjem trgu uklonjena je nakon prigovora lokalnog biskupa.
Dovršava novi ciklus od dvanaest slika na drvu, Il respiro della bellezza. ''Uvijek sam slikao kao da je samo platno živi organizam, kako bih stvorio nešto živuće, radoznalo, pulsirajuće. Dok sam nanosio poteze kistom na jedno od ovih djela, shvatio sam da je ta kretnja kao disanje, kao dahtanje čovjeka''.

1992. U Hortus Conclususu otvaranje stalne instalacije skulpturaza Chiostro di San Domenico u Beneventu: ''Svidjela mi se ideja Hortus conclususa kao mještana kojem se umjetničko djelo gleda i promišlja… izvan ograda koje postavlja umjetnička galerija''.
U Galleria Civica d’Arte Contemporanea u Trentu postavljena je velika izložba grafika nastalih u razdoblju od 1970. do 1992.

1993. Reagira na atentate na dvojicu sudaca, koje je izvršila sicilijanska mafija, a u kojima su poginuli i mnogi drugi ljudi, slikajući sedam velikih slika ''kao pjevački zbor, misa zadušnica, a koje sam potom prekrio premazom vapnenog bjelila (istog materijala koji se koristi kod pokapanja mrtvih)''.
Velika samostalna izložba u Forte Belvedereu, Firenca.

1994. Pozvan da izlaže u Pekingu, kao prvi suvremeni talijanski umjetnik.

Radi u Bologni.
Objavljuje Ulysses, 16 June 1904, niz od dvadeset i jednog brojkama neoznačenih bakroreza temeljenih na romanu Jamesa Joycea.

1995. Sudjeluje u Reparacijama, izložbi suvremene umjetnosti održanoj u Sala delle Reali Poste u zapadnom krilu galerije Uffizi kojom je obilježena njezina obnova nakon što je taj dio zgrade bio gotovo potpuno uništen u eksploziji automobila-bombe u svibnju 1993.

1995.–1996. Velika samostalna izložba u Napulju prikazana na tri mjesta: Scuderie di Palazzo Reale, Piazza del Plebiscito i Villa Pignatelli. Paladinova rekonstrukcija Montagna di sale podignuta na Piazza del Plebiscito smatra se provokacijom, te je vandalski uništena početkom slijedeće godine.

1998. Objavljuje Film, zbirku 32 crteža (Squadro edizioni grafiche, Bologna).

1999. Velika izložba u South London Gallery uključuje Testimoni, kratko prije toga dovršene skupine dvadeset stojećih figura od bijelog kamena iz Vicenze, te Zenith, niz radova iz mješovitih medija u aluminiju.
Stvara, kao dio Projekata South London Gallery, instalaciju Dormienti u ciglom nadsvođenoj podzemnoj prostoriji Roundhousea na Chalk Farm popraćenu glazbom koju je napisao Brian Eno.
Izložba novih grafika otvorena u Alan Cristea Gallery.
Proglašen počasnim članom Kraljevske akademije umjetnosti, London.

2000. Njegov dizajn scenografije za predstavu Oedipus Rexu Teatro Argentina, Rim, u režiji Maria Martonea, osvaja nagradu UBU za scenografiju.

2001. Ilustrira Homerovu Ilijadu i Odiseju, objavljenu u dva sveska u izdanju Casa editrice Le Lettere, Firenca.
Objavljivanje catalogue raisonné-aza grafička djela iz razdoblja 1974.-2001., izd. Enzo Di Martino (Art of this Century, New York/Pariz).

2002.–2003. Velika retrospektiva održana u Centro per l’Arte Contemporanea Luigi Pecci,
Prato.
Predstavljen zajedno sa Sandrom Chijom, Francescom Clementeom, Enzom Cucchijem i Nicolom de Marijom u Transavanguardia 1979-1985 u Castello Di Rivoli, Museo d’Arte Contemporanea, Torino.

2003. Zenith postavljen na trgu ispred sjedišta Europskog parlamenta.

2004. Djela stvorena u bliskoj suradnji sa Solom Lewittom izložena u Galleria Nazionale d'Arte u Rimu.
Kao dio projekta Terrae Motus, samostalna izložba u Reggia di Caserta.

2004.–2005. Torinska Pinocchio izložba održana u muzejima suvremene umjetnosti, šest japanskih gradova, te u Scola dei Battioro iz 16. stoljeća u Veneciji.

2005. Mimmo Paladino in Scena otvara se u Loggetta Lombardesca u Raveni.
Statua Zenith izložena na EXPO 2005., u Aichiju, Japan.
U prosincu u Museo di Capodimonte, Napulj, se otvara izložba posvećena temi Cervantesovog Don Qujiote.

2006. Porta con Figura izložena u Parku skulptura New Art Centra i Galeriji u Roche Courtu, Salisbury.
Pozvan da ponovno izradi Piazza dei Guidi u novom domu u Museo Leonardiano u Vinciju.

2009. Paladino: Sculpture 1980-2008, autora Enza Di Martina i Friedhelma Mennekesa objavljuje Skira.

2011. Montagna del Sale (‘Brdo soli') postavljena na Piazza del Duomo u Milanu, kao dio proslave kojom se obilježava godišnjica ujedinjena Italije. Instalacija je promjera 30 metara i visine 20 metara.
Ušao u uži izbor Kraljevske akademije umjetnosti u Londonu za nagradu Wollaston.

2013. Izložba tijekom ljeta za vrijeme međunarodnog festivala Ravello.

2015. Ponovno sudjeluje na Venecijanskom bijenalu velikom instalacijom.

2016. Velika retrospektiva u Galeriji Christian Stein, Milano.
Izložba skulptura u Meijer Gardens, Grand Rapids, SAD.

2017. Grad Brescia domaćin je više od 70 djela postavljenih zajedno na nekoliko točaka za vrijeme izložbe Ouverture.

Mimmo Paladino živi i radi u Milanu, Rimu i Paduliju, Italija.


 

 
O nama Publikacije Bienale Međunarodni susreti Novosti Izložbe Biografije Kontakt
Sva prava pridržana © Galerija Kula 2009
Galerija kula
Povratak na pocetnu stranicu Pošaljite nam e-mail
English Hrvatski
Mimmo Paladino

Mimmo Paladino