Izložba

 

Izgubljeni svjetovi

Izložba Petra Dolića

Spekulativni svemir i nemir civilizacije

Konstanta cikličkih mijena zarana je stimulirala imaginaciju čovjeka na djelatnost različitih obilježja i nakana:
poljodjelstvo, arhitekturu, religijske rituale, znanstvena otkrića, umjetničke iskaze. Neposredno opservirajući
nebo i kontrastni ustroj dana, u čijoj se dijalektičkoj prirodi sabire ‘svjetlo podneva’ i ‘tama ponoći’,
Petar Dolić oblikuje kiparske konstrukte što ih izabire za ovu splitsku izložbu. Nije se moguće oteti dojmu
kako autor destruira tektoniku čvrstog kiparskog tijela dajući mu potencijal gibanja i ‘izmaka’ upućujući
tako promatrača na iščitavanja složenih semantičkih slojeva koji ga podsjećaju na opću destabilizirajuću
pojavu stvari.
Sve se relacionira naspram stanja permanentne promjene.
Pokret kao konstitutivni element perzistira u svakom izloženom djelu negirajući čak, u nekim slučajevima,
nužnost promatračeva kruženja oko kiparskog tijela i nudeći mu mogućnost pomjerati skulpturu iz zauzete
statične pozicije te je pritom promatrati. U svom ritmu, dakako. Morfološki obrasci kojima se koristi kipar
podsjećaju na makete svemira inicirajući niz sasvim banalnih pitanja i prisjećanja: nije li i Zemlja slično
komponirano tijelo koje u sebi sadrži pokret kao važnu odliku?
Svojevrsni kontrast dvojakog lica ili dijalektičko jedinstvo unutar kojega se ogleda svijet intrigiraju kiparovu
pažnju i postaju njegovim glavnim punktom interesa. Dolićevi su ‘slobodnostojeći’ reljefi poput mitske
Janusove glave koja fiksira dva pravca, označujući mjesta velike tenzije. To se osobito odnosi na reljef koji
kontrastira noć i dan posredstvom uvođenja specifične kolorističke simbolike. Posebno su, nadalje, zanimljive
kompozicije koje u sebi inkorporiraju pronađene predmete. Poput primjerice malih ‘limenih bazena’
s odvodom. Ali i u njihovoj je pojavi sadržana ideja ‘protočnosti’ odnosno ‘prolaza’ što kipar svjesno koristi
pomalo se ludički naslanjajući na eksperimentalne kiparske prakse dvadesetog stoljeća koje su silovitim
probojima prostora u konzistentnu masu kiparske materije pridavali krucijalnu važnost. Negdašnju funkciju
sifona Dolić aranžira među nebeska tijela aludirajući tako na civilizacijski tijek i njene nestabilne pozicije.
Ili, pak, slično svojstvo daje malim ‘kontejnerima’ ne skrivajući zanimanje za estetsku komponentu njihovih
konkavno-konveksnih pojava, za njihove ‘pozitive’ i ‘negative’. Uporabu svakodnevnih predmeta, koju
su kao umjetnički postupak već eksploatirali umjetnici avangardnih htijenja iz prvih desetljeća dvadesetog
stoljeća, Petar Dolić provodi na kiparskim kompozicijama fokusirajući pažnju na estetsku prosudbu ‘dekontekstualiziranih’
predmeta u novom instalacijskom tkivu umjetničkog djela.
Malim komornim formatima kipar pristupa kao minijaturnim pokazateljima kontrasta statične i dinamične
pozicije potičući posjetitelja na niz imaginacijskih procesa.
Spekulativni svemir i nemir civilizacije.

Dalibor Prančević

 

 

 


 

 
O nama Publikacije Bienale Međunarodni susreti Novosti Izložbe Biografije Kontakt
Sva prava pridržana © Galerija Kula 2009
Galerija kula
Povratak na pocetnu stranicu Pošaljite nam e-mail
English Hrvatski