Izložba

Branko Bahunek-ulja

Umjetnički lik Branka Bahuneka (rođenog u Zagrebu 1935.), o čijem je umjetničkom djelu bio pok. V. Zlamakil izdao 1984. monografiju u izdanju zagrebačkog "Spektra" . osebujna je zanimljiva ličnost koja je pobudila pažnju novije hrvatske likovne kritike, jer se razlikuje na specifični način s jednom građanskom komponentom. Bahunek je kao mlad pohađao školu primijenje umjetnosti u okviru društva Ivan Goran Kovačič. na kojoj je godinama likovnu sekciju vodio ugledni zagrebački slikar i pedagog Ivan Šabalj.
Bahunek je u toj školi oblikovao svoj likovni izraz koji bih sintetizirao u elegantnim, vitkim, stiliziranim, mladenačkim, ženskim likovima prožetim podtekstom suptilne erotike, u deformiranim ženskim aktovima u kojima likovi nagih žena asociraju na imaginarna biča poput riba, u osobnim evokacijama naših gradova od Vrsara, Zagreba i Dubrovnika ostvarujući najljepše detalje u slikama Divone, Popova tornja, Jezuitskog trga, Vlaške ulice, Harmice i drugih motiva slikanih u blagoj gami boja u proljetnim ugođajima, pod pahuljicama snijega i u jesenskim atmosferama u kojim se ambijentima kreću čudni klaunovi, Pierroti i balerine i druge maske, da bi iz tih atmosfera ušao u intimu spavaćih soba sa zaručnicima, polupraznih kavana i malograđanskih blagovaonica. Posebno bih za Bahuneka još spomenuo i neke predmete koji su za njega karakteristični poput harfe, violončela i krletki s pticama.

Gledajući danas Bahunekove slike razumijemo zašto je Bahunek imao pred petnaestak godina posebni uspjeh hod hrvatskih sabirača slika koji su znali pronaći neku originalnu i specifičnu draž i toplinu kojom je taj slikar prožeo svoja slikarska ostvarenja.

Kruno Prijatelj