Izložba

Izložba Vaska Lipovca

Izložbe Vaska Lipovca predstavljam ljubiteljima umjetnosti već puna tri decenija od one prve 1965. godine, preko njegovih samostalnih nastupa 1972., 1977. i 1987. Govoreći o njegovoj tako specifičnoj i originalnoj umjetnosti nisam mogao mimoići nikad njegov jedinstveni izvor nadahnuća, Boku Kotorsku, taj njegov čudesni zavičaj koji ga je stalno inspirirao i pratio i bio ključna točka jednog svijeta prepoznatljivog i originalnog koji se s punim pravom može nazvati atributom "lipovčevski", a koji je jasan i razumljiv svakom ljubitelju naše suvremene umjetnosti.
Ovaj najnoviji ciklus, često na rubu groteske predstavlja likove muškaraca i žena, mornara, kupača, kapetana, gimnastičara, plivača i športaša u sjeni bokeljskih vrleti i pejzaža tog njegovog rodnog kraja.
Svaka od slika ovog Lipovčevog ciklusa nova je i originalna varijanta njemu bliske teme i tipologije koju je u najnovije vrijeme ostvario s novim komponentama i uz odjeke blage ironije kojom je protkao svoje najnovije slike ostvarivši svaki put novu sintezu kiparskog i slikarskog faktora, od kojih se sastoji njegov tako osobni, specifični, osebujni i jedinstveni svijet. I u tim novim svojim kompozicijama on je znao razotkriti onu njemu tako blisku sjetu i ironiju.
Svaka slika tog ciklusa vezana s tim njemu bliskim svijetom koji se pretvara u metaforu jedne atmosfere i posebnog ugođaja koji su stoljeća taložila u tom kraju kroz ljeta i zime.
Vasko Lipovac te ugođaje izražava kroz svoju specifičnu gamu boja, kroz igre svjetla i sjene, kroz ritmove pejsaža i ljudi. To je njegova tako prepoznatljiva ikonografija kojom se i ovaj put poigrao na sebi svojstven duhovit način. Izložba koja se predstavlja splitskoj publici nakon Varaždina, Rijeke i Novalje u galeriji Kula na samom koncu 1997. godine ponovo nam otkriva kako su mogućnosti interpretacije, i varijacije i permutacije te ikonografije u Lipovčevoj umjetnosti beskonačne, potvrđujući nepresušivu suvremenost i aktuelnost njegovog slikarskog govora.

Kruno Prijatelj