Izložba

 

Krajolici

Izložba Lukše Peke
Predstaviti slikara Lukšu Peka Splitu, gradu s kojim je nakon Dubrovnika najuže povezan svojim nastupima i svojim prijateljskim vezama, lako je i teško. Iako su od tog datuma prošla gotovo tri desetljeća, neminovno mi je još živa uspomena kada sam mu 1966. kao talentiranom mladiću tek završene Akademije likovnih umjetnosti otvarao prvu splitsku izložbu, a u naš je grad opetovano navraćao u svim svojim fazama i sa svim svojim važnijim ciklusima. Na prvi pogled iz njegovih su slika izbijale dvije karakteristične osobine: bio je često drukčiji nego li u prethodnoj fazi i odvajao se na neki način od onog pojma "dubrovački slikarski krug", koji je u većem dijelu (ali ne u svemu) točno stvoren u novijoj hrvatskoj likovnoj kritici. Pri dubljem promatranju njegovih radova moglo se uvijek osjetiti, da je bio rođeni slikar dalek od svakog literarnog prizvuka i da se isticao majstorskim crtežem i originalnom kompozicijom, za njegovo su slikarstvo - više ili manje s pravom - upotrebljavani termini: slojevitost, naglašavanje svojevrsnog osjećaja prolaznosti i tragike, antejska veza sa zavičajem, kafkijanska ili beketovska komponenta i dr. Ti su izrazi poprimili sve veću opravdanost u njegovim ostvarenjima u toku ovog rata kroz koji je čitavo ovo vrijeme proboravio u svom ranjenom gradu i čiju je tragičnu stvarnost na specifični način doživio i evocirao ilustrirajući tekstove Fede Šehovića simbolična naslova "Kad su golubovi umirali", bilo u neizloženim uljima i izloženim grafičkim listovima, u kojima je kao slikar izrazio svoj grč i svoj krik osude i revolta.

Ovom ciklusu lastovskih krajolika, koji Peko predstavlja "Anno Domini 1995.", rado bih dao naslov "Zeleno i plavo" (kao što je duhovito nazvana jedna nedavno objelodanjena draga mi monografija o splitsko-dalmatinskoj županiji, koja je toliko duhovno bliza upravo onoj kojoj je Dubrovnik središte), jer je slikajući taj čudesni otok iz priče znao pronaći takve finese i nijanse upravo ovih dviju boja toliko imanentnih našem pejzažu: površini mora njegovih uvala, krošnjama njegovih borova i maslina, njegovom tako intezivno bistrom nebu i njegovom tako tipično mediteranskom raslinju.

Možda je i ovaj ciklus opet drukčiji od ranijih, ali mi se čini da se ovim platnima sa svojim varijantama i varijacijama neiscrpnih motiva jednog otoka (s kojim sam posljednih godina i ja imao neke prisne veze i uspomene) Lukša Peko bliskije - kao što sam i očekivao - povezao uz dubrovački slikarski krug kome on (htio ili ne) neminovno pripada zadržavši i dalje dah svoje osobnosti. Raduje me da su - nakon onih nedavnih njegovih dubrovačkih "De profundis" - a i "Dies izae" - mir i idila Lastova omogućili ostvariti umjetniku jedan svoj "Alleluja", koji se može protumačiti i kao navještaj jedne njegove nove slikarske vizije, ali uporedo i kao najava nužnog i što skorijeg smirenijeg života teritorija republike sv. Vlaha i u širem smislu, a koji svi tako željno očekujemo.

Kruno Prijatelj
 
O nama Publikacije Bienale Međunarodni susreti Novosti Izložbe Biografije Kontakt
Sva prava pridržana © Galerija Kula 2009
Galerija kula
Povratak na pocetnu stranicu Pošaljite nam e-mail
English Hrvatski