Izložba

Edo Murtić-Nove slike

Kroz više od tri decenija neprekinutog prijateljstva i iskrenog poštovanja imao sam priliku nekoliko puta predstaviti nadahnuto slikarsko djelo velikog hrvatskog umjetnika Eda Murtića, koji danas s pravom ulazi u klasike hrvatske umjetnosti 20. stoljeća.

Prvi je put to bilo davne 1966. godine na izložbi gvaševa u Galeriji umjetnina u Splitu kada je Edo bio smatran "simbolom" i personifikacijom naše "apstraktne" umjetnosti. Drugi put je to bilo u onom meni posebno dragom katalogu srebrenih korica u povodu njegove velike izložbe 1972. u umjetničkoj galeriji u Dubrovniku kada sam za isti bio napisao uvodni tekst, zbivalo se to u jednom povijesnom vremenu za Hrvatsku nakon što smo često bili zajedno u zagrebačkoj Galeriji "Forum", u njegovu Vrsaru, u njegovu stanu nedaleko Zvijezde u Mlinarskoj ulici, u ateljeu u Martićevoj i posebno u Pordenoneu, gdje sam nakon zajedničkog putovanja otvarao izložbu "Forumaša", i na brojnim drugim mjestima pripremajući zajedno neostvarenu prezentaciju bibliofilskog izdanja pjesama Vlade Gotovca i Edovih linoreza pod naslovom "Sadržaj vjetra". Treći put se to zbilo uz drhtavo svjetlo voštanica u intimnoj Galeriji "Na bankete" u kući Kuzme Kovačića 1976. godine kad je Murtić u Hvaru izlagao svoje radove u uvijek izazovnoj i tako staroj tehnici emajla, u kojoj je bio ostvario niz svojih čudesnih vatrometa boja u frenatičnim igrama intenzivnog kolopleta razigranih oblika svojih njemu bliskih žarkih crvenila, kobaltnih plavetnila, žutila i oranža protkanih crnim akcentima na glatkim metalnim površinama. Slijedilo je moje neobično otvaranje pred kozmopolitskom publikom na engleskom jeziku 1982. u jednom od primoštenskih hotela u povodu svjetskog međunarodnog znanstvenog skupa "Chemistry of the Mediterránea" kad je Murtić prvi put predstavio u Dalmaciji svoj svojevrsni povratak figuraciji godinu dana ranije sa ushitom dočekan u zagrebu uz tekstove Jure Kaštelana i Igora Zidića ostavši i u ovoj novoj slikarskoj evokaciji Dalmacije kao inspiracije u potpunosti sebi dosljedan Posljednji je put Murtić izlagao u Splitu 1985. u Galeriji "Alfa" nove varijacije te svoje tako osobne interpretacije jadranskih motiva od Vrsara preko Korčule i Dubrovnika do Boke pokazujući istinski: bit i suštinu ove svoje vizije u kojoj je pokazao kako je uvijek - kako bi rekao svima nama dragi i uvijek umjetnički i ljudski bliski Marino Tartaglia - iz tih mediteranskih prostora znao "ubrati" ono što je njegovo prodorno oko zapazilo i uočilo, a Edo znao i mogao na izuzetni i samo njemu svojstven način preobraziti i transportirati na platno.

O slikarstvu Eda Murtića toliko su toga napisali i najoštroumnija pera naših i stranih kritičara i književnika u predgovorima, esejima, studijama i u monografijama, da je teško dodati neštc nova danas neuočenog i neizrečenog ne ponavljajući misli i tekstove drugih. Nažalost ovaj je krvavi rat onemogućio da se u potpunosti ostvare Edove velike zamisli za Mostar i za Dobro: ali je majstorovo još nedovršeno golemo djelo po broju i značenju samo dio jednog rijetke opusa takve dosljednosti javno predstavljeno prvi put na jednoj mladenačkoj izložbi u Pragu danas tako daleke 1946. godine, a koje kulminira sa onim dvjema ključnim izložbama 1953. pod naslovom "Doživljaj Amerike" i 1954. s naslovom "Sluh mora", koji značenje za povijest hrvatske umjetnosti 20. stoljeća nije još uvijek dovoljno sagledano i vrednovano, a kojima je Murtić r. :-žalost u to vrijeme dominantnih moćnih i servilnih pera mijenjao tokove i razvojni put hrvatske umjetnosti našega vremena.

Lanjske godine u Kabinetu grafike HAZU u Zagrebu Murtić je priredio veliku izložbu crteža nastalih između 1989. i 1995. otkrivajući osnovne elemente geneze svog slikarskog stvaralaštva i suštinu svoje slikarske "tajne". Ne bez razloga upotrebio sam za umjetnikov kreativni čin izraz "mysterium", koji se spominje u jednom dokumentu značajnom za našu povijest umjetnost: : 1456., ili, točnije u ugovoru kad je veliki slikar "Schiavone" Juraj Ćulinović iz Skradina uzeo Padovi u sjeni Donatella za svog učitelja poznatog pedagoga rane renesanse u Venetu France-Squarcionea. 1 na ovoj splitskoj izložbi u carevoj kuli priređenoj u okviru proslave 1700. obljetnice osnutka njemu dragog Splita Murtić izlaže ciklus većinom još javnosti nepoznatih slika kr svjedoče kako su ovi naši jadranski i mediteranski prostori od Vrsara do Budve umjetnik nepresušivo vrelo nadahnuća za uvijek nove kompozicije i varijacije na temu neba, oblaka stijena i valova, grana, borova, grmova i raslinja, koje neumorno zna ostvarivati uvijek mladi Edo "od davnine" (da parafraziram jednu meni dragu njegovu posvetu na slikarevoj monografiji. 1979. godine).

Kruno Prijatelj