Izložba

 

Izložba Vladimira Vlatka Blažanovića

Dodiri i prepleti Vladimira Blažanovića
Što sve nije dosad iskušao slikar Vladimir Blažanović? Kroz četvrt stoljeća ustrajnog rada prošao je iznimno širokom amplitudom izražajnih mogućnosti, no učinio je to u registrima što ih je uvijek bio u stanju usvojiti, razraditi, "pripitomiti", prihvatio je izazove i iskustva niza modernih klasika i suvremenijih tendencija, ali je svemu primljenom znao dati osobnu i intimnu mjeru. Dakako, o njegovu svjesnom eklekticizmu i posljedičnom polimorfizmu izrečeni su već pertinentni sudovi, a u primjernom tekstu monografije (iz pera Margarite Sveštarov Šimat) i u razgovoru sa samim autorom taksativno su nabrojeni njegovi idealni prethodnici i radni uzori, uspostavljena je gusta mreža utjecaja i orijentira.
Može izgledati razočarajuće započeti tekst o slikaru s naznakama o ugledanju ili nadovezivanju. Međutim, ostaje činjenica da nema doslovnih posudbi niti jednoznačnih izvora. Vladimir Blažanović, naime, nije proslikao u sjeni nekog velikog majstora nego u klimi "aleksadrijskog" kraja stoljeća, u atmosferi eruditske difuzije kreativnih postupaka, u znaku neomanirističke igre posudbama i parafrazama. Sretna je okolnost pritom da njegovoj naravi nije bilo strano ustrajati na autonomiji nagonske gestualnosti, ali ni teško graditi planove i polja strože organiziranih kompozicija.
Ovaj je slikar sačuvao čistoću i svežinu prvotnih (infantilno arhetipskih) znakova, no istodobno je išao i prema rafiniranosti kromatskih opcija i suptilnosti tonskih odnosa. Jednom riječju, održao je živima glad i žeđ za slikanjem, potrebu da reagira puninom ekspresivnih potencijala, moć da praznini i bjelini kadra uzvrati delikatnošću nanosa i ljepotom (ma koliko god to dvosmisleno zvučalo) ili zvučnošću upotrijebljene tvari.
Svaka nova slika stavlja ponovo na kušnju i urođene vrline i stečene vještine, te slikar u svojevrsnom intimnom dnevniku (vođenom gotovo svakodnevnim temperama) ustrajno ispipava puls svoje otvorenosti prema svijetu oblika i kaptiranju svjetlosti. Koliko god je nemoguće izaći iz koordinatnog sustava u kojemu apscisu zadaje baština lirske apstrakcije a ordinatu pak poticajnost aluzivne i reduktivne figuracije, Vladimiru Blažanoviću polazi za rukom snaći se u uvjetima tako "ograničena suvereniteta". Ako je znanje i umijeće stvorilo neophodnu podlogu i polazište da se dalje krene, poetska sloboda i vjera u svoju vokaciju dali su mu krila da i primljeni teret okrene u svoju korist. Ne mislimo pritom samo na njegovo snalaženje u zadatcima sakralnoga ikonografskog repertoara, nego i na dionicu neposrednog okušavanja s materijom i kadrom, gdje i u okvirima poviješću nametnutoga palimpsesta umije ostvariti dodatni individualni biljeg.
Najnovijim ciklusom radova, što ih pokazuje na ovoj izložbi Vladimir Blažanović se motivski sabire sugerirajući nam koloplet ljudskih odnosa. Na većini slika se javljaju obrisi glava, asocijativne mrlje nekog para, paralelizmi i kontrasti kružnih nakupina. Na razini geštaltičkog čitanja dobijamo uspostavljanje dinamične ravnoteže punine i praznine, topline i hladnoće, oporosti i nježnosti, umjesto središnjega, kružnog toka silnica imamo bifokalni, eliptični protok energije.
Slikar formiran u dodirima s nasljeđem medija kojim se bavi, našao je u motivu "Dvoje", "Dvije glave", "Dva lika" itsl. adekvatnu metaforu kompleksnih relacija.
Na gotovo svakom platnu novog ciklusa ostvaruje se plodna razmjena suprostavljenih polova i jukstaponiranih tekstura, realizira preplet linearnih i kolorističkih ponornica. Autor je davno okrstio neka svoja djela naslovima kao što su "Velika voda" ili "Zelena voda". Čini nam se da možemo ustvrditi kako je u njegovu opusu ustrajno na djelu upravo tiha voda...
Tonko Maroević
 
O nama Publikacije Bienale Međunarodni susreti Novosti Izložbe Biografije Kontakt
Sva prava pridržana © Galerija Kula 2009
Galerija kula
Povratak na pocetnu stranicu Pošaljite nam e-mail
English Hrvatski