Izložba

 

Izložba Viktora Šesta

Ove slike pred nama pripadaju, svojim stilskim opredjeljenjem, retro slikarstvu. To je likovnost kojoj je drag anakronizam, onaj kojeg ne doživljavamo pejorativno, kako je to uobičajeno kada taj termin upotrebljavamo u kolokvijalnom jeziku, već kao objedinjenje, stilsko usmjerenje, likovni trend iz sredine osamdesetih, koji je ”odredio razmišljanja o nekim segmentima likovne umjetnosti, koji se odnose na postmodernu svijest o povijesti umjetnosti, na moguće citate”. Taj trend je okupio autore koji su slikarstvo doživjeli, prihvatili i kreirali u skladu s tradicionalnom ikonologijom. Portret, žanr koji se danas smatra potrošenom povijesno umjetničkom zbiljom, posložen ovako kao na ovim slikama pred nama, donosi poseban retro štih, koji u pustopoljini suvremene umjetnosti djeluje neobično; kao osvježenje. Kako sam već negdje drugdje primijetio, ta likovna lingva vulgaris, taj svakidašnji jezik ulice, kafića, uzbudljiv je buncek u vegetarijanskom postu suvremene umjetnosti. Ništa drugačija situacija nije ni sa jezikom oblika na ovim platnima. Sloboda modernog vremena dozvoljava slikaru da raspoložive raznolike stilske elemente obgrli, objedini. On, naime, probire u likovnosti odavno znana stilska iskustva, design, kojim ‘odijeva’ određeni sadržaj, u ovom slučaju portretirani lik. Svi radovi koji čine ovu izložbu, slažu se, na kraju, u jedno nevjerojatno jedinstvo, koje se lako prepoznaje i prihvaća i što je još važnije koje svlači, sa nas gledaoca, dogmatske naslage kojima smo svi, htjeli mi to priznati ili ne, opterećeni. Ove nas slike čine sretnim, jer pred njima spoznajemo da likovnost može tako lako i efektno funkcionirati; zahvaljujući i slobodama koje dugujemo dvadesetom stoljeću. Pred nama je slikarstvo bogata, sočna rječnika, složenog u odavno znanom slogu. Viktor ŠEST aktualizira stare slikarske recepte po kojima (vidi ove slike!), cjelina ovisi o dominanti, kojoj je sve drugo podređeno. Oko uvijek, gledajući sliku, traži oslonac. Uređivačko organizatorska priroda čovjeka i njegova potreba za redom i preglednošću oslanja se u predstavljanju i dešifriranju vanjskog svijeta kroz geometriju. U takvom duhovnom okolišu naš slikar ne može naći bliskijeg ‘uniformistu’ (onoga koji će točno formulirati njemu drago razmišljanje) od Cassirera koji je davno otkrio da je umjetnost ’jezik osjećajnih oblika’ a ne pojmova. Slikar, naime, likovnu zbilju oblikuje formama i tonovima koji su dio prirodne zbilje, točnije, našeg kulturološkog okoliša i koja mu služi kao povod. Međutim, on ih potom slaže, primjenjuje i nudi po pravilima koja vrijede samo za ove slike pred nama. Još točnije, svaka se ovdje izložena slika najbolje osjeća u samo za nju improviziranom stilskom okolišu. Recepcijski kontekst složen je za zahtjevnijeg gledatelja; za onoga s ‘odraslim okom.’ U provedbi tog svog vjerovanja, točnije, uvjerenja, naš se slikar drži znanih naputaka, propisa, ugovorenih znakova, simbola, gramatike samo dok ne stekne stabilnost koja mu omogućuje sigurnost u uzletu u nepoznato; u nepredvidljivo. Radovi pred vama su sazrijevanje onoga što se dalo naslutiti od samog početka. Pritom mu način na koji razmišlja i kako osjeća, omogućuje da se igra, spajajući moderno sa tradicionalnim. Vođeni Freudovom natuknicom, mi gledaoci osjećamo da je u njima, u ovim slikama, svoje prste, prije slikara, imao pjesnik. Andro Filipić

 
O nama Publikacije Bienale Međunarodni susreti Novosti Izložbe Biografije Kontakt
Sva prava pridržana © Galerija Kula 2009
Galerija kula
Povratak na pocetnu stranicu Pošaljite nam e-mail
English Hrvatski