Izložba

 

Izložba Gorana Štimca

Životni eliksir Gorana Štimca
U mnogočemu jedinstvena, zanimljiva i uvijek intrigantna pojava Gorana Štimca postojanošću opusa i raznorodnošću sredstava zrcali svijet koji se ne može lako fiksirati već juri trakom kojoj dinamika, mašta i analitički dar utiskuju stalno nove vizualne učinke. Još se ponegdje mogu naći objekcije koje na postmoderno slikarstvo gledaju kao na ponavljanje poznatoga, da bi u susretu s već viđenim, umjetnici otkrivali novo. Ta bi se ideja mogla uklopiti u Štimčevo nastojanje da se otima starim zamkama i stalno novim rješenjima propituje nepoznate kanale. Uostalom, i kao kipar i crtač Štimac je njegovao takav stil kojemu su unutrašnja struktura i napetost, uzavrele dinamičke silnice, imale presudno značenje. Za njega je teško kazati da je analitičar, iako posvuda iskazuje osobine pronicljivog analitika, kao što još nije sklon svođenju zaključaka i sintezama koje sežu do korijena. Kao da je samo naslućivanje bilo dovoljno za stalno novu emisiju impulsa koja se nije zadovoljavala dobro riješenim zadatkom već je stalno jurila za novim mogućnostima realizacije.
Konstruktivističkim pristupom skulpturi i traganjem za vizualnim dimenzijama svjetlosnih modulacija koje će otvarati nove ludičke vizije na likovnom planu, Štimac kontinuirano gradi autonoman i prepoznatljiv umjetnički izraz, poetiku posebnih simbola i znakova.
Kada se poslije 80-tih godina prošloga stoljeća uključio u struju obnove ekspresionističkog slikarstva onda je to bilo ponovo na tragu za uzbuđenjima koja nosimo iz djetinjstva i rane mladosti, crtež se vezivao s egzotičnom paletom koja briše vremenske granice i poništava konvencionalni odnos između apstraktnog i prikazivačkog.
Slike koje Štimac pokazuje u Splitu nastale su posljednjih nekoliko godina i nastavak su ranijih tematsko-motivskih preokupacija. Nepresušno vrelo imaginacije i improvizatorske mašte omogućuju nam da pobjegnemo iz svakodnevice, skrijemo se u svijet dječjeg izraza tamo gdje je sve doneseno skicozno i u jednom dahu, blisko kleeovskoj simbolici i načelima nadrealnog crteža. Takvi su radovi njegova Afrika, Ljuljačka ili njima blizak Nosorog u kovitlacu impresija i tajanstva kolorističkih kontrapunkta, Bicikla koja juri sivim prostorima podržana duhovitim spiralama, Korica ili Šamar koje gustoćom moćne ekspresije akrila dugim vertikalnim potezima dovode do kolorističkog pulsiranja slikovne epiderme, svečana u agresivno crnom s kolorističkim probojima Mala jana ili lazurni Otisci i Pogled u Istru koji otkrivaju majstora koji je kreator jednog novog poetskog svijeta koji nije oslobođen ironije i nekonvencionalnih rješenja.
Doduše, koliko god u Štimćevu slikarstvu ima svježine, razigrane materije svih živih boja do euforičnog praska, lirske raspjevanosti i poetiziranih krajolika, toliko se ponekad može razaznati i svojevrsna tjeskoba, zabrinutost nad sudbinom čovjeka i njegovom dehumanizacijom.
Ne silazeći u dubine ljudske psihe, umjetnik radije odabire zaigrani svijet opuštenosti, intenzivnog ritma linija i površina koji će u ludičkom i sretnom trenutku, u čistoj ljudskoj blagosti, pronalaziti istinski medikament utjehe i životnog eliksira.
Tonći Šitin
 
O nama Publikacije Bienale Međunarodni susreti Novosti Izložbe Biografije Kontakt
Sva prava pridržana © Galerija Kula 2009
Galerija kula
Povratak na pocetnu stranicu Pošaljite nam e-mail
English Hrvatski