Izložba

 

Utisnuto / Imprinted

PREDRAG TODOROVIĆ - Utisnuto

 Premda na prvi pogled priziva koncepte informelnog, primarnog i analitičkog, ciklusu nazvanom „Utisnuto“ Predraga Todorovića bolje je pristupiti ostavljajući ta i druga poznata određenja po strani. Jer svako vizualno umjetničko djelo, bez obzira je li više likovno ili više konceptualno po svojoj prirodi – a Todorovićeva su i jedno i drugo – nudi se prije svega opažaju koji, koliko god ne bio nevin već uvjetovan postojećim znanjem, ipak ima zadaću iznova susretati se s nepoznatim. Spremnost, dakle, da se nešto pogleda kao da se vidi prvi put, da se iskustvo i spoznaja otvore za ono što je drugo i drugačije od onog što se zna i poznaje, osnovni je etički i ontološki uvjet razumijevanja umjetnosti; pa upravo kada se čini da su stvari očite, valja im pristupiti kao da nisu. Ukratko, to kao da jedini je način da se dokuči što to u umjetnosti ne naprosto već umjetno jest, odnosno to što umjetnim biva.
Jedan od načina da se aktivira opažanje tog kao da umjetničkog djela, odnosno njegovog umjetnog bivstvovanja jest da se pomnije pogleda način na koji ono u izvedbenom smislu nastaje. U slučaju Todorovićevih radova, koje uvjetno možemo nazivati slikama-reljefima, taj se način uz pomoć malo tehničkog znanja može prilično nedvosmisleno rekonstruirati izneposrednih rezultata. Nakon što je donio odluku o materijalima i postupcima koje će koristiti, umjetnik nasumično, bez pretjeranog estetskog htijenja ili predilekcije, na podu aranžira predmetnu situaciju pomoću najlona različitog karaktera i kvalitete. Na nju potom izlijeva gipsanu masu, koju pomoću zidarske mrežice veže na platno koje polaže kao posljednji sloj; učvršćena na okvir, sadra se suši i skrutnjava. Konačni izgled slike-reljefa dobiven je potpunim ili djelomičnim uklanjanjem najlona, pri čemu je gips mjestimično otpao, otkrivajući "kasnije" slojeve slike-reljefa, a na partijama gdje je ostao, površina nosi tragove prvotne, aranžirane situacije.
Ovaj naizgled jednostavan postupak bitno definira djela u ovoj seriji, ne samo likovno, već i konceptualno.Za razliku od slike, pa i reljefa koji nastaju na konvencionalan način koji podrazumijeva da se na dvodimenzionalnu plohu nešto dodaje, Todorovićeve slike-reljefi nastaju obrnutim putem – trodimenzionalnoj stvarnosti dodaje seploha kao njezina krajnja ekstenzija. Dok na konvencionalnoj slici ravnina predstavlja ontološki temelj imaginarne stvarnosti koja se koncipira u skladu sa zakonima dviju dimenzija, na Todorovićevim slikama-reljefima ravninu je moguće tek zamisliti kao imaginarnu kategoriju, kao spekulativnu izvedenicu predmetne stvarnosti. Nadalje, ovakvim postupanjem Predrag Todorović minimalizira intencionalnost umjetničke intervencije – izmičući sebe kao neposrednog uzročnika likovnog sadržaja, odnosno intervenirajući na razini koja prethodi konačnom rezultatu, Todorović stvara situaciju u kojoj slike-reljefi koliko je moguće izravno primaju stvarnost bez posredovanja umjetnikove volje. Slika-reljef tako nastaje doslovno naslanjajući se na zbilju, sasvim suprotno kartezijanskom načelu okulocentričnog sagledavanja svijeta, takoreći simulira sljepilo, svodeći opažaj na opip, slijepo prianjanje uz događajnu stvarnost, koja se za ovu priliku utjelovljuje kao činjeničnost silovitog djelovanja na nešto što je možda bilo ravno, glatko i cjelovito, a sada je savijeno, izgužvano i pokidano. Uloga subjekta kao aktera zbivanja u tako postavljenoj konstelaciji nije nestala, ali jest integrirana u neko neimenovanodogađanje kojeizmiče racionalnoj kontroli i nadilazi granicerazumijevanja.
Sve ovo vidljivo je na oblikovnoj razini: sirova površina koja nastaje pukim preslikavanjem naizgled potpuno beznačajne, slučajne strukture na jednako tako beznačajnu i banalnu gipsanu podlogu, ne odaje na prvi pogled ikakvu idejnost osim pasivnog prihvaćanja, trpljenja nekog stanja stvari potpuno izvanjskog polju slike – stjecaja okolnosti koje niti iz njega izvire, niti u njega svrhovito pristiže.U oblicima je moguće, dakako, uočavati univerzalne relacijske odnose – promjene, ponavljanja, varijacije – jer u protivnom bi vladao kaos, no simbolička autonomija tih odnosa je doista minimalna – slike-reljefi predstavljaju tek sebe same, kao likovno zanimljive, no fragmentarnedijelove nekog obuhvatnijeg zbivanja, pars pro toto stvarnosti koja izmiče predstavljačkoj snazi slike.
A upravo na taj način utiskuju se iskustva u podsvijest; ono što se u njoj pohranjuje niti su cjeloviti događaji niti smisleni i vrijedni sadržaji, već periferni ostaci, krpice stvarnosti koje zaostaju nakon što rad pamćenja obavi svoje, podražaji čula čiji povodi nemaju nikakve esencijalne veze s memoriranim događajem. I upravo onda kada ne očekujemo, ti će utisci potražiti nas – zazvani nekom asocijacijom, pobuđeni nekim svakodnevnim osjetom izazvat će ugodan ili mučan osjećaj, emotivni konglomerat koji pamćenje teško može raščlaniti, odnosno rastaviti na jednostavne faktore prihvatljive svjesnom Ja. Tu negdje valja tražiti i značenje naslova nadjevenog čitavoj izložbi; „utisnuto“ je ono što je po svome značajunepovratno, na što nije moguće utjecati, što nijemoguće izbrisatiniti racionalizirati. U kroćenju tih razina iskustva umjetnost ima stanovitu prednost, ali također ograničenu – tek utoliko što nesvjesnome po svojoj simboličkoj konstituciji više nalikuje – što dopušta više šumova, više dvosmislenosti i nepoznanica. Todorovićeve slike-reljefi stoga imaju nedvojbeno i terapeutsku vrijednost: njihov smisao ili simbolička svrha ne temelji se na skladnosti oblika ili jasnoći predstave, već na goloj činjenici da su osjetilima dostupni; budući da funkcioniraju kaokonkretni završetak, predmetni ishod procesa koji im je neposredno prethodio, ili bolje reći kao prežitak jednog odsutnog zbivanja čije su granice ili psihološki uzroci nepoznati–okolnost da ih je moguće stvarno vidjeti ili opipati dovoljna je utjeha da se pitanje o čemu se tu zapravo radi ostavi na neko vrijeme po strani.

Ivana Mance
 

 
O nama Publikacije Bienale Međunarodni susreti Novosti Izložbe Biografije Kontakt
Sva prava pridržana © Galerija Kula 2009
Galerija kula
Povratak na pocetnu stranicu Pošaljite nam e-mail
English Hrvatski