Izložba

 

Beskonačne unutrašnjosti

Mirjana Vodopija

BESKONAČNE UNUTRAŠNJOSTI MIRJANE VODOPIJE

Mirjana Vodopija je zahvaljujući mnogobrojnim zapaženim samostalnim i sudjelovanjima na skupnim izložbama i manifestacijama, uključujući i zajedničku izložbu s Damirom Babićem u splitskoj Galeriji umjetnina 2015. godine, u očima javnost i struke učvrstila reputaciju jedne od najosebujnijih medijskih umjetnica. Pri tom je u odnosu na ovu umjetničku praksu, zasnovanu na suvremenoj digitalnoj tehnologiji, u drugom planu ostalo čak i onima koji s umjetnicom dugo surađuju, Vodopijino grafičko i crtačko umijeće koje je suštinski, a ne samo obrazovanjem, obilježilo njeno stvaralaštvo u ključnim kriterijima jasnoće, maštovitosti i tehničke perfekcije. Stoga nas materijal izložbe Beskonačne unutrašnjosti u Galeriji Kula dobrodošlo podsjeća i vraća korijenima Vodopijinog umjetničkog stvaralaštva, dakako u novim varijacijama sinergije analognih likovnih disciplina s njihovim digitalnim pandanom za potrebe realizacije njenog recentnog crtačkog i grafičkog ciklusa. Sasvim izvjesno, riječ je o zatvaranju kruga postupaka i procedura u kojem se različite formalne etape umjetničinog stvaralaštva stapaju u novo formalno jedinstvo.
Uostalom, Mirjana Vodopija pripadnica je generacije umjetnika koji su devedesetih godina promovirali međusobnu kontaminaciju likovnih disciplina i medijsku umjetnost kao standardni vizualni jezik suvremene umjetničke prakse. Neprekidno istraživanje vlastitog umjetničkog postupka, pomicanje granica izraza pri izvedbi različitih varijacija osobnih umjetničkih stremljenja, njenoj je generaciji samorazumljivi način djelovanja. Tako će Mirjanu Vodopiju njeno zanimanje za kozmičke makro i mikro dimenzije stvarnosti, onkraj trendovskih formalnih, kontekstualni i/ili tehnoloških preferencija kurentnog stvaralaštva, odvesti u neiscrpno polje realizacije čije su najpoznatije partije lebdeći modularni objekti, istraživanja njihovih svjetlosnih varijacija, kao i svjetlosti same, zatim njenog značaja i suodnosa s prirodom i živim svijetom uopće, te ljudske svakodnevnice posebno. Izreka „i bi svjetlost“ povezuje duhovni i znanstveni pogled na stvarnost, a svekoliko bogatstvo pojavnog svijeta koji se u svojoj neiscrpnosti zahvaljujući fotonima otvara ljudskom spoznajnom aparatu, više su nego dovoljan povod nadahnuću i umjetničkom stvaralaštvu. Vodopija se ne bavi kritičkom analizom stvarnosti, ona je naprosto slavi u njenim životnim manifestacijama i ritmu s pozicija humanističkog nazora o čovjekovoj nužnoj uklopljenosti u prirodan, kozmički poredak stvarnosti što, uz hedonizam ljudskog postojanja, kroz shvaćanje jednakovrijednosti svega živog pod kapom nebeskom uključuje i trajnu ljudsku odgovornost za njihovu zemaljsku opstojnost. Smatram da se upravo na ovim ovdje sumarno naznačenim principima može zasnovati tvrdnja da su digitalno zabilježeni, modificirani, montirani i nadograđivani, te stoga virtualni pejzaži koje Vodopija stvara posljednjih godina zapravo realizacija predodžbi njenog unutrašnjeg svijeta, odnosno svojevrsni interijeri na što upućuje i sam naziv izložbe, a ne eksterijeri kako bi nas lako mogle zavarati naše oči.
Crteži i grafike izložene u Galeriji Kula to nam zorno potvrđuju. Naime, kompozicije izvedene u obje izabrane tehnike uključuju oblike izvedene autoričinom rukom i digitalno zabilježen pejzaž koji se najčešće rasplinjava u svjetlosti. Crtački segment izložbe izvedbeno je jednostavniji. Snimke pejzaža su inkjet tehnologijom otisnute na papir potom kaširan na šperploču ili, rjeđe, metalnu ploču. Po njima autorica rukom izvodi obrise sitnih imaginarnih bića koje konvergiraju čas prema biljnom, čas prema životinjskom svijetu, prikazujući populacije sitnih, eteričnih polutana otkrivenih samo njenom unutrašnjem zoru. Ova bića koja kao vedri eterični duhovi napučuju i povezuju pojavni svijet, u opusu smo Mirjane Vodopije upoznali pred nekih tridesetak godina na crtežima u kojima je njihov univerzum lišen gravitacije u stotinama neponovljivih inačica u potpunosti ispunjavao površinu kompozicije. Obrisi i oblici ovih bajkovitih bića izvedeni su crtačkim automatizmom u izravnom izljevu autoričinog nesvjesnog imaginarija. Poneka od kompozicija kaširanih na šperploče namjerno je oderana, otkrivajući drvenu podlogu i čineći je njihovim integralnim dijelom. Riječ je o mehaničkom signalu da se ne zadržavamo na površini stvari, već da našu misao uputimo prema suštinskim razlozima stvaralačkog čina.
Grafički dio izložbe tehnički je slojevitiji, jer se u njemu isprepliće više grafičkih postupaka: bakropis, akvatinta i suha igla. Digitalna snimka pejzaža i ovdje se prenosi na ploču, a potom se redaju ostali postupci koji uključuju crteže sveprisutnih malih bića klasičnom grafičkom tehnikom te struganje sjenovitih, tamnih dijelova kompozicije. Specifičnost primijenjenog grafičkog postupka je sam tisak na izrazito tankom, providnom papiru. Umjetnica je izabrala upravo takav papir zato što joj njegova transparentnost omogućuje da se po preklapanju otiska na pola u konačnu dimenziju rada, kroz površinu koju gledamo naziru oblici druge polovice otiska. Fino filtriranje svjetlosti kroz slojeve papira dodaje kompoziciji dubinu, te posljedičnu mekoću oblika i, jednostavno, čaroliju cjelokupnog dojma. Naravno, grafike se postavljaju slobodnim ovjesom u prostoru, tako da se vizure otvaraju kroz obje polovice otiska.
Predstavljeni ciklusi u postupku intuitivne retrospekcije povezuju dvije u opusu umjetnice vremenski razdvojene tematske i tehničke cjeline, kao i uvijek izmičući nekoj od uvriježenih kvalifikacija. U njenoj stvaralačkoj beskonačnosti to je jednostavno Mirjana Vodopija.

Branko Franceschi


 

 
O nama Publikacije Bienale Međunarodni susreti Novosti Izložbe Biografije Kontakt
Sva prava pridržana © Galerija Kula 2009
Galerija kula
Povratak na pocetnu stranicu Pošaljite nam e-mail
English Hrvatski